BLOG

ATOPIJSKI DERMATITIS 101

kol 27, 2020

ATOPIJSKI DERMATITIS 101

Atopijski dermatitis je hronična recidivirajuća upalna bolest kože praćena intenzivnim svrbežom, crvenilom, papulama i vezikulama na površini kože (slika 1). Sinonimi za atopijski dermatitis su: Dermatitis atopica, neurodermitis, atopic eczema, endogeni egzem, prurigo Besnier, astma egzem, pruridermatitis allergica chronica constutionalis (Kogoj), lichen simplex chronicus Vidal, te prurigo egzem. Najčešće pogađa djecu, ali je moguća pojava i u starijoj dobi. Pojava ove bolesti je često povezana s nasljednom sklonošću atopijskim bolestima (rinitis, konjunktivitis, astma, kolitis). Ljudi s atopijskim dermatitisom obično imaju i mnoge druge alergijske poremećaje. Povezanost između dermatitisa i tih poremećaja nije jasna – neki ljudi mogu imati nasljednu sklonost proizvodnji prekomjernih antitijela poput imunoglobulina E, kao reakciju na različite podražaje.

Uzroci, nastanak i razvoj bolesti

Atopijski dermatitis je dugo smatran autoimunim oboljenjem, no struka je većinom odustala od te teorije. Uzroci i mehanizmi bolesti nisu u potpunosti razjašnjeni, ali se smatra da je atopijski dermatitis kombinacija genetskih anomalija, složenih upalnih mehanizama i nepravilnosti u funkcioniranju imunog sistema i epidermalne barijere kože. Dokazano je da je genetika jedan od faktora – prisustvo bolesti kod roditelja doprinosi povećanom riziku razvitka atopije kod djece, ali genetika ne objašnjava porast oboljelih. Drugi faktori koji mogu povećati rizik od nastanka bolesti su klima, uslovi života, dob majke i spol djeteta. Podneblja s hladnijom klimom utiču na porast rizika od obolijevanja od atopijskog dermatitisa, kao i život u onečišćenim gradovima. Pokazalo se da djeca jamajčanskog porijekla koja odrastaju u Londonu imaju dva puta veću mogućnost obolijevanja od atopijskog dermatitisa od svojih
vršnjaka koji žive na Jamajci. Žene su sklonije atopijskom dermatitis od muškaraca, a djeca majki koje rađaju u kasnijem reproduktivnom razdoblju, podložnija su riziku obolijevanja od onih čije su majke rodile u mlađoj životnoj dobi.
Kada govorimo o imunološkom disbalansu kao jednom od faktora, misli se na pojačan Th2 imunološki odgovor i smanjen Th1 odgovor koji je zadužen za odbranu od virusa i bakterija. Dokazano je da alergen-reaktivne Th2 ćelije imaju ključnu ulogu u aktivaciji i regrutovanju IgE–produkujućih B ćelija, mastocita i eozinofila, ćelijske trijade koja učestvuje u alergijskoj inflamaciji. Th1 odgovor se smatra patološkim u autoimunim bolestima, dok u atopijskim bolestima ispoljava zaštitni efekat tako što antagonizuje patološki Th2 odgovor. Razlog ovoj pojavi nije poznat, ali je raširena teorija da živimo u generalno sterilnom društvu, previše čistimo i dezinficiramo čime Th1 stanicama uskraćujemo „sirovinu za rad“, što za rezultat ima njihovu smanjenu aktivnost. U prilog ovoj teoriji idu i istraživanja koja su dokazala da djeca iz urbanih sredina češće obolijevaju od djece iz ruralnih sredina gdje dezinfekcija životnog prostora uglavnom nije na listi prioriteta.

Mnoga stanja mogu dovesti do pogoršanja atopijskog dermatitisa, a među njima su emocionalni stres, promjene u temperaturi ili vlažnosti, bakterijske infekcije kože i dodir s nadražujućom odjećom (naročito vunom) i različiti mikroorganizmi kao što je bakterija Staphylococcus aureus, gljive roda Malassezia te virus herpesa. Od specifičnih alergena kod djece mlađe od 3 godine najvažniju ulogu imaju nutritivni alergeni kao što su jaja, mlijeko, brašno, soja i kikiriki, dok kod djece starije od 3 godine dominiraju inhalacijski alergeni poput grinja kućne prašine, peludi korova, dlaka životinja i plijesni.

Klinička slika atopijskog dermatitisa

Kod dojenčadi se simptomi mogu javiti već u 2.-3. mjesecu života. Osip se najčešće pojavljuje iznenada, a koža postaje suha, perutava i svrbi. U akutnijim fazama, inficirana koža može izlučivati sekret. Kod dojenčadi, atopijski dermatitis najčešće se manifestira na licu, posebice na obrazima, i tjemenu (pojava poznata kao “tjemenica”), na koljenima i laktovima. Kod djece između druge godine života i puberteta javlja se osip s ljuskavim mrljama, a koža svrbi. Koža je obično kvrgava, zadebljana i hrapava. Najčešće su zahvaćena područja pregiba na laktovima ili koljenima, vrat, ručni i nožni zglobovi i/ili pregibi na stražnjici i nogama. (Slika 2)
Atopijski dermatitis kod odraslih karakterizira vrlo suha, perutava koža i neprestan svrbež na licu i tijelu (slika 3).

Bolest obično ima dvije faze:
1. Neaktivna faza – koža je suha, sklona iritacijama i perutanju;
2. Aktivna faza – svrbež, bol i ostali simptomi AD-a.

Dijagnoza

Tri su osnovna kriterija za dijagnozu utemeljena na kliničkim kriterijima Hanifina i Rajke (1980):
1. Pojava tipičnih kožnih promjena i njihova distribucija;
2. Hroničan ili hronično-recidivirajući tijek dermatitisa i
3. pozitivna osobna ili obiteljska anamneza za atopijske bolesti (astma, alergijski rinitis ili atopijski dermatitis).

Sporednih kriterija ima ukupno 23, a za postavljanje dijagnoze ove bolesti moraju biti prisutna 3 ili više kriterija iz svake skupine. Pojednostavljeni kriteriji za postavljanje dijagnoze obuhvaćaju tipične morfološke promjene karakteristične za dob, tipične lokalizacije ovisne o dobi, svrbež, atopijske stigme, atopiju u osobnoj ili obiteljskoj anamnezi te IgE-posredovanu preosjetljivost. Sama dijagnostička obrada uključuje podatke dobivene od bolesnika ili obitelji (anamneza), specifične kožne testove, biokemijske testove, kao i provokacijske testove.

Komplikacije atopijskog dermatitisa

Disbalans hidrolipidne barijere kože je spomenut u kontekstu nastanka i uzroka bolesti, ali se postavlja pitanje da li je to uzrok ili posljedica. U svakom slučaju, u kombinaciji sa oštećenjima kože nastalih upalom i češanjem može dovesti do brojnih komplikacija:
a. bakterijske infekcije (stafilokok, streptokok);
b. gljivične infekcije (trihofiti, kandidijaza);
c. Virusne infekcije (bradavice, molluscum contagiosum, eczema herpeticatum Kaposi zbog superinfekcije virusom Herpes simplex) itd.

FITOAROMATERAPIJA ATOPIJSKOG DERMATITISA

Fitoaromaterapija, baš kao i standardna terapija ovih oboljenja imaju mnogo dodirnih tačaka i razdvajanje u različita poglavlja bi rezultiralo ponavljanjem. Najveća razlika u tretmanima je u dermalnim pripravcima, stoga će oni biti zasebno obrađeno za svako oboljenje.
Kod obje bolesti terapija se sastoji iz nekoliko koraka:
a. Drenaža jetre
b. Korekcija prehrane
c. Dodaci prehrani
d. Dermalni pripravci

Dermalni pripravci

Iako se atopijski dermatitis teško može (čitajte ne može) izliječiti kozmetikom, to ne znači da se ne može uspješno zaliječiti. Priroda je iznjedrila nekoliko moćnih saveznika atopične kože koji djeluju protuupalno, ublažavaju svrbež i crvenilo, sprečavaju gubitak vlage i potiču zacjeljivanje kože. Naša Skin Saver AD krema je savršeno izbalansirana kombinacija protuupalnih i regenerativnih sastojaka i uspješno ublažava simptome i potiče regeneraciju kože.

Noćurak i boražina su nezamjenjivo oružje u borbi protiv upalnih bolesti kože, kako oralno, tako i dermalno. Tajna njihove ljekovitosti, γ-linolenska kiselina je već ranije opisana. Koriste se za njegu suhe, oštećene, atopične i upaljene kože (izuzev akni), a korisni su i kao sastojak anti-age kozmetike. Dobro se kombinuju sa uljima bogatim α-linolenskom kiselinom kao što su kukui ili inca orah. Noćurak je podjednako zastupljen u oralnoj i dermalnoj upotrebi, dok se boražina nešto rjeđe koristi dermalno.

Premda je u južnoj i jugoistočnoj Aziji korištena vijekovima, a u Evropu i Ameriku stigla u 19. stoljeću, chaulmoogra je kod nas i dalje malo poznata i rijetka na tržištu i u upotrebi. Koristi se za pomoć kod psorijaze, atopijskog dermatitisa i drugih upalnih bolesti kože (izuzev akni), te za regeneraciju kože i zacjeljivanje manjih ozljeda. Nekada se koristila za liječenje lepre (gube). Tajna njene ljekovitosti leži u sinergiji njenih triju masnih kiselina – hidnokarpinskoj, chaulmoogrinskoj i gorlinskoj. Ulje je na sobnoj temperaturi često kruto i zbog teksture je zanimljivo za izradu balzama za oštećenu i upaljenu kožu.

Nekada slabo poznat i egzotičan, shea ili karité maslac je danas nezaobilazan sastojak prirodne, a marketinški adut komercijalne kozmetike. U to koliko ga ima ili nema i u kojem obliku u komercijalnim preparatima ovaj rad neće zalaziti. Ovakvo mjesto u svijetu kozmetike shea maslac nije dobio na lijepe oči već ga je zaslužio prije svega zbog svoje ljekovitosti. Biljka iz čijih se plodova dobiva shea maslac afrička je samonikla biljka koja raste na prostorima Senegala, Sudana, Etiopije, Ugande, Obale Bjelokosti, Nigerije i Konga. Malo je poznato da postoje dvije podvrste biljke:

  1. Vitellaria paradoxa ssp. paradoxa – rasprostranjena u zapadnoj i centralnoj Africi
  2. Vitellaria paradoxa ssp. nilotica – rasprostranjena u istočnoj Africi, a naročito Ugandi.

Razlike u hemijskom sastavu su male, ali je nilotica na sobnoj temperature mekši, bolje se upija i na tržištu je dosta rijedak. Tajna njegove ljekovitosti leži u triterpenima, esterima cimetne kiseline. Esteri cimetne kiseline imaju raznovrsne funkcije, od apsorpcije UV zraka (mnogi kemijski filteri u kremama za sunčanje su cinamati), pa do protuupalne funkcije i poticanja regeneracije

Neven je svima poznata biljka karakterističnih cvjetova intenzivno žute do narandžaste boje. Poput kantariona, tradicionalno važi za svelijek i teško da se neki dio biljke ne iskoristi. Za kozmetiku je značajan macerat nevena. Veliki je broj ulja u kojima se macerat može spraviti, ali se tradicionalno se macerira najčešće u maslinovom ulju. Macerat nevena ima beskonačan niz primjena – štiti kožu, smiruje upale i iritacije, nezaobilazan je kod upalnih bolesti kože poput atopijskog i seboroičnog dermatitisa i psorijaze, potiče regeneraciju nakon ozljeda itd. Ištarice su otišle i korak dalje i formulirale vlastitu smjesu ulja za optimiziranu ekstrakciju organski uzgojenog nevena. 

Trputasta lisičina je još uvijek malo poznata kod nas. Odlikuju je visok sadržaj tokoferola, α-linolenske, stearidonske i već opisane γ-linolenske kiseline. Biljka je inače otrovna, ali tehnologijom CO2 ekstrakcije taj je problemčić prevaziđen, a rezultat je pravi eliksir za upalne bolesti (izuzev akni) i njegu kože. Biohemijski gledano, ulje borazine je bogatije γ-linolenskom kiselinom, ulje evropske brusnice pak ima više α-linolenske kiseline, ali se malo koje može pohvaliti stearidonskom kiselinom i omjerom ovih kiselina u sastavu kao što ga ima trputasta lisičina. Na megdan trputastoj lisičini bi moglo izaći jedino ulje sjemenki ribiza.

Ulje ploda divlje ruže se slobodno može nazvati jednim od stubova prirodne kozmetike. Zahvaljujući obilju karotenoida, linolne i α-linolenske kiseline nezamjenjivo je u njezi oštećene, zrele, stanjene, suhe i upaljene kože (izuzev akni). Sadrži koktel karotenoida:  β-karoten, likopen, rubiksantin, gazaniaksantin, β-criptoksantin i zeaksantin. Iz nekih od njih nastaje vitamin A koji u kombinaciji sa ljekovitim karotenoidima djeluje regenerativno i protuupalno. Vjeruje se da najkvalitetnije ulje dolazi iz Čilea. Zbog visoke cijene nerijetko se patvori maceriranjem plodova šipka u drugim, jeftinijim uljima.

Svako podneblje ima svoj svelijek. U istočnoj Africi i brojnim zemljama čije obale zapljuskuju Indijski i sjeverni Tihi okean, to je tamanu, poznat još i kao foraha, kalofil i nyamplung, u zavisnosti od porijekla. Evropa ga je imala čast upoznati još na počecima kolonizacije, ali ga nije znala iskoristiti. Iz zaborava su spasili francuski aromaterapeuti. Naizgled običnog sastava sa dominantnom oleinskom kiselinom, tajnu ljekovitosti krije u linolnoj kiselini i kumarinima. Sadrži i rijedak spoj iz klase vitamina E, δ-tokotrienol kojem se pripisuje protuupalno djelovanje. Tamanu je gusto, pastozno, na sobnoj temperaturi često kruto ulje tamnozelene boje i divnog sedefastog sjaja kada se zagrije. Njegova vrijednost leži u intenzivnom protuupalnom, regenerativnom i antivirusnom učinku. Klasik je u tretmanima HPV i Herpes virusa, a nerijetko i sastojak anti-age kozmetike. Dokazano je djelotvorno kod seboroičnog dermatitisa, dok je iskustvo pokazalo da mu se kod atopijskog dermatitisa treba prilaziti s dozom opreza. To ne znači da nije djelotvorno ili da ga atopičari ne bi trebali koristiti – uz malo strpljenja i igranja sa dozama i kombinacijama i atopična će ga koža prigrliti vrlo brzo.

Hamamelis je must have sastojak aromakozmetike. Blagog adstrigentnog djelovanja, univerzalan je sastojak u njezi svih tipova kože. Nježno steže, daje tonus i regenerira kožu, te je, kao takav, stao rame uz rame sa hidrolatima njemačke i rimske kamilice u tretmanu atopijskog dermatitisa. U literaturi se uglavnom vezuje za atopijski dermatitis, ali teoretski nema razloga da se ne koristi i kod seboroičnog.

Ljekovitost rimske kamilice poznata je hiljadama godina. Postoji i vjerovanje da sprečava i bolesti biljaka koje rastu oko nje. Vodenom destilacijom biljke u cvatu dobija se ulje u čijem sastavu dominiraju neterpenski esteri. U aromakozmetici je indicirana za upalne bolesti kože, a prvenstveno psorijazu, alergije i atopijski dermatitis. Hidrolat rimske komilice je nezaobilazna komponenta vodene faze emulzija ili tonika sa protuupalnim djelovanjem.

Iz biljke u cvatu dobija se tamnoplavo eterično ulje njemačke kamilice čija boja potiče od spoja kamazulena u sastavu. Postoji nekoliko eteričnih ulja sa kamazulenom i grupno ih zovemo plava ulja. Od poznatijih možemo izdvojiti tanacetum, stolisnik i plavi čempres. Svima im je zajedničko protuupalno djelovanje. Na tržištu je dostupan i CO2 ekstrakt njemačke kamilice kojeg ne krasi plava boja jer sadrži preteču kamazulena – matricin. Finansijski je nešto pristupačniji od eteričnog ulja, a smatra se da njegovo djelovanje ne kaska za onim od eteričnog ulja. U aromakozmetici eterično ulje i hidrolat rimske kamilice indicirani su za upalne bolesti kože  i kožne alergije. Budući da je eterično ulje vrlo jakog djelovanja potrebno ga je koristiti u niskim dozama. Zbog sličnog djelovanja a velike razlike u cijeni ljudi se često odlučuju za rimsku umjesto njemačke kamilice.

U aromaterapiji se koriste eterično ulje i hidrolat sjemenki mrkve. U sastavu eteričnog ulja dominira seskviterpenski alkohol karotol. Dragocjeno je kozmetičko ulje zbog svog protuupalnog i regenerativnog djelovanja. Koristimo ga za tretmane ekcema, upalnih bolesti kože, strija, ožiljaka, popucalih i lomljivih kapilara. Blag i upakovan opis mirisa eteričnog ulja sjemenki mrkve je „intenzivan, korjenast, specifičan“ i slični neodređeni pridjevi. Gola istina je da zbilja morate imati želudac za njega. Dobra vijest je da vrijedi svake mučnine.

Zob je dosta zapostavljena u tretmanu atopijskog dermatitisa. Neopravdano, jer što se više istražuje, to se korisnijom pokazuje. Može se koristiti u dva oblika – kao suha droga i koloid. Od suhe droge se prave kupke koje znatno smanjuju iritaciju i svrbež i tako značajno olakšavaju simptome upalnih bolesti kože. Koloidna zob je usitnjena i prosijana integralna zob bogata glukanima i koristi se sama kao pasta ili u oblozima. Beta glukan i lipidi iz zobi do sada su bili najpoznatiji aktivni sastojci u ublažavanju simptoma, no otkriće polifenolnih komponenata iz zobi, tzv. avenantramida, proširilo je njihovu korist u terapiji. Izolirani iz zrna zobi, avenantramidi su klinički potvrđeno smanjili izlučivanje proinflamatornih citokina, te na taj način ostvarili zamjetan protuupalni učinak kod pacijenata oboljelih od atopijskog dermatitisa.

Drenaža jetre

Drenaža jetre može se smatrati kozmetikom „iznutra“, a koža je ogledalo našeg zdravlja. Povezana je sa svim sistemima i sve što se dešava u našem organizmu odražava se na koži. Jetra je najveća žlijezda i drugi organ po veličini u ljudskom organizmu, a ujedno je i jedini organ sa sposobnošću regeneracije. Naša jetra svakodnevno savladava velike izazove kako bi nas održala živima (i zdravima). Ključna je u metaboliziranju hrane koju jedemo te u procesu detoksikacije koji nas štiti od štetnog utjecaja brojnih toksina kojima smo izloženi. Apsorpcija nutrijenata velikim se dijelom odvija sudjelovanjem jetre. Sve što unesemo u organizam jetra razvrstava na toksine i ostale, te ih pretvara u molekule koje se mogu eliminirati iz organizma putem bubrega (mokraćom) ili crijeva (fecesom). Jetra je odgovorna za sintezu većine proteina koji cirkuliraju u krvi i ima ključnu ulogu u regulaciji razine šećera u krvi. Tjelesne potrebe za glukozom bilježe se u jetri. Metabolizam masti također je usko vezan uz jetru. U jetri nastaje holesterol, a doprema joj se i holesterol iz krvi. Eliminacija holesterola iz jetre odvija se putem žuči. Ovako kratak pregled funkcija je praktično uvreda Njenom Visočanstvu Jetri.
Budući da i koža igra ulogu u izlučicanju otpadnih tvari iz organizma, logičan je zaključak da pomaganjem jetri pomažemo i koži. U fitoaromaterapiji postoji nekoliko biljaka „čistača“ jetre koje ljudi u ovu svrhu koriste već stoljećima. Takve biljke se obično uzimaju u trotjednim kurama čišćenja organizma koje se ponavljaju 2-3 puta godišnje. Prvu kuru čišćenja najbolje je uraditi u rano proljeće kada počinju topliji, duži i aktivniji dani. Ovo je ujedno i najvažnija kura. Druga kura se radi u rano ljeto, a treća u kasnu jesen. Ponekad se desi da tokom kure dođe do pogoršanja stanja kože, međutim, ovo pogoršanje je relativno kratkotrajno i do kraja kure nastupa poboljšanje. Ukoliko se kure ponavljaju redovno, perioda pogoršanja će biti sve manje. To naročito važi za ljude sa upalnim bolestima kože.
U evropskoj fitoterapiji se za upalna stanja kože za drenažu jetre najviše koriste dvije biljke – čičak (Arctium lappa) i maćuhica (Viola tricolor). Svježa biljka ima najveću koncentraciju aktivnih tvari, pa je najbolje koristiti ekstrakte svježe biljke poput tinkture, EPS ili SIPF ekstrakata.
SIPF je akronim francuskog naziva suspension intégrale des plantes fraîches, što znači integralna suspenzija svježeg bilja. SIPF pripravci sadrže (obično) manje etanola (cca 30%), a veću količinu ljekovitih spojeva od klasičnih tinktura, pa su i pogodniji za upotrebu. Tehnologija SIPF je bio prvi uspješni pokušaj zaobilaženja glavnog nedostatka tinktura, a to je selektivna ekstrakcija aktivnih tvari u jednoj koncentraciji etanola kao ekstrakcijskog sredstva.
Iako izuzetno moćni i ljekoviti SIPF ekstrakti imaju dva velika nedostatka:
1. Prisustvo etanola nekim pacijentima može naškoditi (nije za očekivati u preporučenim dozama) i
2. Za optimalnu ekstrakciju nekih tvari potreban je veći postotak etanola.
EPS je akronim francuskog naziva extraits de plantes fraîches standardisées i označava standardizirane ekstrakte svježeg bilja. EPS ekstrakti su mlađa generacija biljnih ekstrakata dobiveni progresivnom ekstrakcijom u rastućim koncentracijama etanola čime se osigurava gotovo potpuna ekstrakcija biljnih tvari. EPS tehnologija je riješila nedostatke SIPF-a; etanol se uklanja i nastaje suhi koncentrirani ekstrakt koji se standardizira na karakteristične aktivne tvari i potom otapa u 80% glicerolu. Glicerol ima dvije prednosti u odnosu na etanol – potpuno je neškodljiv i slatkog je okusa.

Čičak

Osim što povoljno djeluje na rad jetre i lučenje žuči, čičak obiluje tvarima koje se bore protiv bakterija koje napadaju kožu, kao što su Gram pozitivne bakterije gdje spadaju i zloglasne streptokoke i stafilokoke. Najviše koristi od čička imat će ljudi sa masnom kožom, aknama i seboroičnom dermatitisu, ali je učinkovit i kod apscesa kože i folikulitisa. Iako se u prodaji mogu naći i pripravci od lista i cvijeta, ljekovit je samo korijen. Korijen čička je na tržištu dostupan kao suha droga, tinktura, EPS i SIPF ekstrakt. Najbolji izbor su EPS i SIPF zbog jednostavnosti upotrebe i sadržaja ljekovitih tvari. Nešto manje djelotvoran, komplikovaniji za spravljanje, ali dosta jeftiniji od ekstrakata svježe biljke je dekokt sušenog korijena. Tabela 2 prikazuje spravljanje, način upotrebe i doziranje svih navedenih oblika.

Tabela 2

   

Priprema

 

Jedna doza

 

Upotreba

 

Dekokt

2 supene kašike usitnjenog korijena kuhati u 300 ml vode 10 minuta, ostaviti poklopljeno 10 minuta, procijediti. 300 ml

(uvijek svježe pripremljena)

2-3 puta na dan

20-30 minuta prije jela

 

Tinktura

Gotov pripravak 5 ml U pola čaše vode

30 minuta prije jela

3 puta na dan

 

EPS

Gotov pripravak 4-5 ml U čaši vode

30 minuta prije jela

2 puta na dan

 

SIPF

Gotov pripravak 5 ml U pola čaše vode

30 minuta prije jela

3 puta na dan

Maćuhica

Kod maćuhice je važno napomenuti da se u fitoterapiji koristi divlja maćuhica i ako je se samoinicijativno zamijeni sa ljubičicom ili ukrasnom maćuhicom – na vlastitu je odgovornost. Specifično djeluje na poboljšanje funkcija i lučenja kože. Poput čička, pomaže kod masne kože, akni, seboreje i sličnih problema, a pomaže i kod brojnih patoloških procesa na koži. Divlja maćuhica u praksi izaziva manje slabije privremeno pogoršanje, pa je često popularnija od čička. Na tržištu su dostupni suha droga (suženi nadzemni dijelovi biljke u cvatu) i EPS ekstrakt, a tabela 3 prikazuje njihovo spravljanje, način upotrebe i doziranje.

Tabela 3

   

Priprema

 

Jedna doza

 

Upotreba

 

Infuz

Dvije supene kašike suhe droge preliti sa 500 ml kipuće vode, ostaviti poklopljeno 10 minuta i procijediti. Cca 160 ml 3 puta na dan
 

EPS

Gotov pripravak 4-5 ml U čaši vode

2 puta na dan

U kurama čišćenja jetre koriste se i druge biljke poput korijena maslačka (Taraxacum officinale) i lista artičoke (Cynara scolymus), pogotovo ako patimo od povišenog holesterola i ljubavi prema masnoj hrani.

Doziranje prema težini

Gore navedene doze odnose se na odraslu osobu težine cca 60 kg. U tabeli 4 definisano je doziranje biljnih pripravaka prema težini pacijenta.

Tabela 4

Težina 10 kg 20 kg 30 kg 40 kg 50 – 70 kg 80 kg 100 kg
Doza 1/6 1/3 1/2 2/3 1 1 ¼ 1 ½

Kod dojenčadi se terapija provodi preko majčinog mlijeka.

Dodaci i korekcija prehrane

Bilo da je u pitanju atopijski ili seboroični dermatitis, potrebne korekcije u prehrani su iste. Prehranu bi trebalo bazirati na proteinima iz ribe i mesa (iz organskog uzgoja ili od malih farmera koji životinje ne hrane industrijskom hranom) te mnoštvu povrća. Ukoliko mlijeko pogoršava stanje, može se zamjeniti zobenim, koje obiluje beta glukanima koji stimuliraju Th1 imunološki odgovor deficitaran kod bolesnika s atopijskim dermatitisom. U prehrani bi trebalo izbjegavati koncentrirane ugljikohidrate, jako začinjenu hranu i masti . GLA pripada ω-6 kiselinama, a njena protuupalna svojstva su već legendarna. Ulja bogata γ-linolenskom kiselinom (GLA) najčešće se koriste kod reumatoidnog artritisa, upalnih bolesti kože (atopijski dermatitisa, psorijaze), te kod menopauzalnih tegoba, najčešće kao suplementacija i nisu primarna terapija. Tabela 5 prikazuje ulja najbogatija ovom kiselinom.
Tabela 5

Ova ulja nisu identična ni po sastavu γ-linolenske kiseline ni po sastavu drugih masnih kiselina, što ima za posljedicu i da se ona razlikuju po molekularnom mehanizmu djelovanja. Prema sastavu ovih ulja, optimalan izbor bi bilo ulje trputaste lisičine, ali su zbog cjenovne pristupačnosti kao suplementacija zastupljeni uglavnom noćurak i boražina.
Ulje noćurka se pije 3 puta dnevno po jedna čajna kašičica (5 ml) uz obrok. Ulje boražine, bogatije GLA kiselinom od noćurka, se preporučuje u manjim dozama – 2 puta dnevno po jedna čajna kašičica (5 ml). Za djecu do 10 kg težine to je dnevno 25-30 kapi ulja noćurka ili 15-20 kapi ulja boražine, umiješano u hranu, a za djecu od 10-20 kg težine dnevna doza noćurka je 35-50 kapi, te boražine 20-40 kapi. Za djecu iznad 20 kg doza za odrasle prilagođava se proporcionalno težini, (pojedinačna doza za odrasle je 5 ml ulja i bazirana je na prosječnoj težini od 60 kg), a prema smjernicama iz Tabele 4. Kod dojenčadi se terapija provodi putem majčinog mlijeka – majka uzima 5 ml ulja noćurka nakon obroka, 2 puta dnevno. Važno je da je ulje hladno tiješteno, po mogućnosti i iz organskog uzgoja.

Merima Selman,
Fitoaromaterapeutkinja i kozmetička formulatorica

IZVORI
1. Bujanić, A. (n.d.). Suvremena terapija atopijskog dermatitisa. [online] Inpharma.hr. Available at: http://www.inpharma.hr/index.php/news/160/18/Suvremena-terapija-atopijskog-dermatitisa [Accessed 30 May 2018].
2. De Vuyst, E., Salmon, M., Evrard, C., Lambert de Rouvroit, C. andPoumay, Y. (2017). Atopic Dermatitis Studiesthrough In VitroModels. Frontiersin Medicine, 4.
3. Filipović, M., Đinđić, B. andCekić, S. (2005). Uloga Th1 i Th2 ćelija u atopijskim i autoimunim bolestima. Acta Medica Medianae, 44(4), pp.61-65.
4. JENSENJAROLIM, E., POULSEN, L., WITH, H., KIEFFER, M., OTTEVANGER, V. and SKOV, P. (1992). Atopic dermatitis ofthe face, scalp, andneck: Type I reaction to theyeastPityrosporum ovale?. Journal ofAllergyandClinicalImmunology, 89(1), pp.44-51. Faergemann, J. (1993). Pityrosporum ovale andskindiseases. Keio J Med, 42(3), pp.91-94.
5. Karin, N. (n.d.). Atopijski dermatitis – prirodno liječenje. [online] Aromaterapija.biz. Available at: https://www.aromaterapija.biz/lijecenje-fito-aromaterapijom/dermatologija/100-atopijski-dermatitis-prirodno-lijecenje-beba-djece.html [Accessed 20 May 2018].
6. Ledić Drvar, D. (2017). Atopijski dermatitis – što je i koje su novosti u liječenju?. [online] PLIVAzdravlje. Available at: https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/26914/Atopijski-dermatitis-sto-je-i-koje-su-novosti-u-lijecenju.html [Accessed 3 May 2018].
7. Lipozenčić, J. (2016). Atopijski dermatitis. [online] Cybermed.hr. Dostupno na: http://www.cybermed.hr/clanci/atopijski_dermatitis [Accessed 2 May 2018].
8. Marković, S. (2005). Fitoaromaterapija. 1st ed. Zagreb: Centar Cedrus.
9. Marković, S. (n.d.). Omega-6 masne kiseline. [online] Plantagea. Available at: http://plantagea.hr/aromaterapija/biljna-ulja-2/djelovanje-biljnih-ulja-2/masne-kiseline/omega-6-masne-kiseline/ [Accessed 20 May 2018].
10. MSD priručnik dijagnostike i terapije. Available at http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik

Ishtar.ba - LOGO

Želiš 20% popusta na prvu kupovinu i ekskluzivne dojave o novostima, akcijama i kremastičnim ponudama? Upiši svoju e-mail adresu i budi u pripravnosti!

 

Psssst. Sve ostaje između nas. 

You have Successfully Subscribed!